Čudan običaj: Oženjeni su muškarci razmjenjivali supruge s prijateljima i rođacima

Pročitajte i ovo

Danas se ovaj bračni običaj doživljava kao neobičan, no mali su narodi, kao što je autohtoni nomadski narod Čukotke, vidjeli niz prednosti u tom načinu suživota.

Čukči su autohtoni narod sa Sjevera koji žive po zakonima levirata. To znači da ako obitelj ostane bez hranitelja, o njoj se treba brinuti se brat ili drugi njegov najbliži rođak. To znači da je dužan oženiti se udovicom i usvojiti njezinu djecu.

No, to je samo jedan od bračnih običaja – oni su dugo bili uvjereni da je grupni brak sasvim normalna pojava pa su oženjeni muškarci razmjenjivali supruge s prijateljima i rođacima.

Grupni brak su Čukči zvali – ‘prijateljstvo po ženi’ odnosno ‘nevtumgit’. Time bi muškarci međusobno sklapali poseban ugovor, po kojemu je svatko svakome davao pravo na vlastitu suprugu. Potpisivanje ugovora je bio ritual koji je uključivao pomazanje krvlju te prinošenje žrtve.

moglo je biti više parova. Glavni su uvjeti bili zasebno domaćinstvo, da nisu u srodstvu te približna dob. U tome nisu sudjelovali braća i sestre međusobno te ljudi različitih generacija. Poanta je da muževi i žene budu sličnih godina.

Bio je običaj da ‘prijatelj po ženi’ ode svome prijatelju u goste u njegovu nomadsku kuću te mu ostavi vlastitu ženu te uzme njegovu. Sa ženom svog prijatelja potom bi živio nekoliko mjeseci te nakon toga uglavnom vratio mužu, a nekad bi je i trajno zadržao.

Svi članovi te velike obitelji tretirali su se međusobno kao rođaci te su se brinuli, odgovarali jedni za druge, a djeca su smatrana braćom i sestrama. No, kad je o imovini bila riječ, djeca iz grupnog braka nisu imala pravo na nju. Imovina je, naime, bila odvojena, svaki je par imao vlastitu.

Čukči su dugo, sve do sredine 20. stoljeća, smatrali da taj bračni običaj ima svoje prednosti, piše 24sata.

Opstanak i produženje roda bio je glavni je zadatak nomadskih zajednica. Čukči su bili prisiljeni opstati u vrlo surovim uvjetima, stoga je bilo lakše da su u većoj grupi u kojima si daju podršku na razne načine.

Rođenje svakog djeteta slavili su se velikim poštovanjem, a nije pritom bilo važno tko je točno roditelj. O djeci su se skrbili svi zajedno.

Ruski etnograf Konstantin Kuksin istaknuo je da je ovaj običaj dobar i kad je riječ o razmjeni robe u sjevernim klimatskim uvjetima. Naime, takav kolektivni brak nastojali su sklopiti predstavnici različitih poslova i obrta, primjerice ribolovci, uzgajivači sobova i slično. Na taj su način bili jači i samostalniji.

Najnovije vijesti