Iseljenik iz Hrvatske: Ne nadajte se valu vraćanja. Povratak bi značio poraz, a Hrvati ne vole gubiti…

Pročitajte i ovo

Po “odljevu mozgova” Hrvatska je četvrta zemlja u svijetu, nakon Haitija, Venezuele i BiH, prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma koje je objavio The Economist.

Naći se tako visoko na nepopularnoj ljestvici u društvu najneperspektivnijih država svijeta nešto je što bi svako normalno društvo natjeralo na preispitivanje vlastitih pogrešaka, zabluda i na korjenite promjene, osobito političare, ali ne i naše, piše Večerni List.

Iza nas su i Rumunjska, Jemen, Moldavija, Benin i Srbija… Od ulaska Hrvatske u EU otišlo je više od 300 tisuća ljudi, nestalo je u 10 godina 90 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola, na fakultetima je više upisnih mjesta od studenata, a mi smo na to slijepi? Uostalom, zašto bismo se brinuli kad ćemo već nekako preživjeti od turizma, kad možemo uvesti radnike još jeftinije od hrvatskih na kojima se neće temeljiti razvoj, ali će zakrpati rupe nastale iseljavanjem građana. Zašto bi se brinule političke elite kad isti ljudi mogu ostati mirno na sceni još 30 godina jer se stalno smanjuje kritična masa građana, jer odlaze najbolji koji bi mogli donijeti promjene. Snovi dijela mladih još od srednjoškolske dobi ne vežu se za Hrvatsku. Ali koji će to roditelj reći svom djetetu da ne mašta o odlasku u neko sređeno društvo dok, čast iznimkama, gleda žabokrečinu u hrvatskom društvu? A dobro i sreća djeteta svakom je roditelju iznad svega, iznad osjećaja osobnog gubitka i pustoši u duši koji odlazak djeteta izvan zemlje izaziva i osobito je iznad okaljanog domoljublja ili, po novome, patriotizma.

zgubljeno 30 godina Među više od 300 tisuća iseljenih od ulaska Hrvatske u EU je i Marijan Jukić (35) koji u Sydneyu u Australiji radi kao vodeći podatkovni znanstvenik i senior konzultant na implementiranju umjetne inteligencije, strojnog učenja i inteligentnih programskih sustava za japanski NTT. Prije je radio kao konzultant za australsku vladu, a ima dva doktorata, iz demografije sa zagrebačkog PMF-a i sa Sveučilišta u Melbourneu iz kvantitativnog modeliranja kompleksnih sistema na Fakultetu medicine, stomatologije i zdravstvenih znanosti. Australija mu je lani dala i državljanstvo, a u Hrvatskoj ga, unatoč prosjeku 5,00, nisu zadržali kao znanstvenika na PMF-u. Otišao je jer je htio u svijetu steći znanje u STEM-u, u području umjetne inteligencije i uspjeti, sve što u Hrvatskoj nije bilo moguće. Na zamolbu da prokomentira izvješće Svjetskog ekonomskog foruma, ističe da ti podaci ne ulijevaju optimizam. – Proces odljeva stručne i specijalizirane radne snage treba sagledati u kontekstu globalizacije i snažnih ekonomskih silnica koje privlače stručnjake u centre razvoja diljem svijeta. Takvi centri imaju velik kapital i na visokom su stupnju znanstveno-tehnološkog razvoja koji je izrazito skupo doseći. S druge strane, u Hrvatskoj se stvorio razvojni vakuum kao posljedica negativne selekcije kadrova proteklih 30-ak godina. Ljudi koji su preuzeli vođenje hrvatskog društva tome nisu dorasli, čak i bez izravne korupcije s takom lošom strukturom koja vodi društvo zemlja bi zaostajala. Bez reformi i ozbiljnog tehnološkog i moralnog zaokreta Hrvatska će ostati marginalizirana zemlja s manjkavom strukturom gospodarstva i prevelikom ovisnošću o turizmu. Teško je preokrenuti negativan trend. Nedostaje nam tih 30-ak godina. U tom izgubljenom vremenu nije se stvorio ni privukao kapital koji može generirati i održati razvoj. Kad tome dodamo negativno ozračje, defetizam, prigovaranje, korupciju i nepouzdanost institucija, uvjeti za zaokret postaju još nepovoljniji – govori Jukić.

Pitamo ga što bi se sve moralo promijeniti u Hrvatskoj da se on i drugi mladi i obrazovani vrate? – Stručni i obrazovani ljudi od 30, 40 godina neće se vraćati u znatnoj mjeri bez obzira na to što se događalo u Hrvatskoj u sljedećih desetak godina. Možda se vrate kao umirovljenici, no i to je upitno s obzirom na trendove u zdravstvenom sustavu. Odlaskom u razvijene zemlje, ljudi dolaze u društva u kojima će koristiti i naučiti tehnologije koje se neće tako skoro koristiti u malenom i slabom hrvatskom gospodarstvu, bar ne u većoj mjeri. Također, ovo je razdoblje velike aprecijacije cijena nekretnina i troškova života u razvijenim zemljama. Većina naših sadašnjih iseljenika “potrošit” će dosta godina da uopće dođu u poziciju ravnopravne participacije u “zapadnim” društvima. Oni neće tako skoro stvoriti značajan višak koji se može preliti u lagodan život u Hrvatskoj, koja je već preskupa. Naši ljudi su hrabri, sposobni, žele uspjeti i uspjet će. Vraćanje bi za mnoge značilo poraz, a Hrvati ne vole gubiti – nije optimističan Jukić u vezi s povratkom obrazovanih i stručnih iseljenika. Mladi, dodaje, Jukić nemaju potpunu i realnu sliku o razvijenim zemljama, idealiziraju ih, a s druge strane izloženi su stalnom negativnom javnom mnijenju. Vide da nešto nije u redu, no nemaju puno razumijevanja za situaciju. – Želimo li smanjiti iseljavanje, upravo su mladi u ranim 20-im godinama ciljna grupa kojoj treba pružiti sve uvjete ostanka i razvoja u Hrvatskoj – drži Jukić. Kad ga pitamo o motivima odlaska mladih koje poznaje, kao i njegovima, Jukić uzvraća: – Ljudi su imali različite motive. Većina je otišla zbog boljih ekonomskih prilika ili izazova u karijeri. Neki su otišli i po znanje koje se nije moglo steći u Hrvatskoj. Kada takvo znanje steknete, želite ga i koristiti. Ono što je zajedničko svima njima jest da nisu željeli gledati moralnu i kulturnu izopačenost hrvatskog društva. Nije normalno da ljudi koji bi u uređenim zemljama bili u zatvoru, u Hrvatskoj sjede u Vladi, sudovima, upravnim odborima, fakultetima – zaključuje Jukić.

Najnovije vijesti