Japan i Njemačka opet se naoružavaju: Svijet je na velikoj prekretnici, nikome ne odgovara trenutni poredak

Pročitajte i ovo

Svijet pluta u vakuumu između globalnih poredaka. Posljednji koherentan odgovor međunarodnog sustava na transnacionalni izazov došao je na londonskom summitu G-20 u travnju 2009., kada su nakon financijskog sloma 2008. čelnici poduzeli korake kako bi spriječili novu Veliku depresiju i stabilizirali globalni bankarski sustav. Kasnije međunarodne odgovore na klimatske promjene, metastazirajuću dužničku krizu u zemljama u razvoju i pandemiju COVID-19 može se opisati samo kao – jadne, piše Foreign Policy u opširnoj analizi.

Taj neuspjeh proizlazi iz dojma da sve manje zemalja, uključujući i one koje su izgradile prethodni međunarodni poredak, pokazuje predanost ka njegovom održavanju. SAD su predvodile dva poretka nakon Drugog svjetskog rata: kejnzijanski koji nije bio pretjerano zainteresiran za to kako države vode svoje unutarnje poslove u bipolarnom svijetu hladnog rata (socijalistička Indija je stoga mogla biti najveći primatelj pomoći Svjetske banke u svijetu 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih), a nakon Hladnog rata SAD je predvodio i neoliberalni pordak u unipolarnom svijetu koji je ignorirao nacionalni suverenitet i granice tamo gdje je to trebalo. Oba su poretka tvrdila da su “otvorena, utemeljena na pravilima i liberalna”, podržavajući vrijednosti demokracije, takozvanog slobodnog tržišta, ljudskih prava i vladavine zakona. U stvarnosti, oni su počivali na dominaciji i imperativima američke vojne, političke i ekonomske moći, piše Net.

Revizionisti ovdje, ondje, svuda…

Zbivanja posljednjih godina, međutim, sugeriraju da je ovaj aranžman stvar prošlosti. Velike sile pokazuju ono što se može nazvati “revizionističkim” ponašanjem, slijedeći vlastite ciljeve na štetu međunarodnog poretka i nastojeći promijeniti sam poredak. Često revizionizam poprima oblik teritorijalnih sporova, osobito u Indo-Pacifiku: padaju na pamet trvenja Kine sa susjedima Indijom, Japanom, Vijetnamom i drugima u pomorskoj Aziji. Invazija ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu bila je kršenje međunarodnih normi i daljnji prijekor ideji da Rusija može pronaći ugodnu ulogu unutar poretka pod vodstvom SAD-a u Europi. Revizionizam se također očituje u postupcima mnoštva drugih sila, uključujući rastući skepticizam prema slobodnoj trgovini u SAD-u, vojno jačanje u donedavno pacifističkom Japanu, kao i ponovno naoružavanje Njemačke. Mnoge zemlje nisu zadovoljne svijetom kakvim ga vide i nastoje ga promijeniti u svoju korist. Ova tendencija mogla bi dovesti do lošije, kontroverznije geopolitike i lošijih globalnih gospodarskih perpsektiva. Suočavanje sa svijetom revizionističkih sila moglo bi biti odlučujući izazov u godinama koje dolaze.

Malo je velikih svjetskih sila zadovoljno postojećim međunarodnim poretkom. Kao jedina globalna supersila, SAD je predan proširenju domaćeg programa predsjednika Joea Bidena pod egidom “Izgradimo bolji svijet”. Samo ime programa ukazuje na to da poredak koji je SAD tako uspješno predvodio više od pola stoljeća treba poboljšati. Čini se da je američki vanjskopolitički establišment podijeljen na one koji propovijedaju moderni oblik izolacionizma i suzdržanosti te one koji su se upustili u ideološku potragu za podjelom svijeta na demokracije i autokracije. SAD se okrenuo od međunarodnih institucija koje je izgradio, poput Ujedinjenih naroda i Svjetske trgovinske organizacije. Odstupio je i od svojih obveza slobodnoj trgovini povlačenjem iz sporazuma poput Transpacifičkog partnerstva. Pogled iz Washingtona postao je mračniji, a na horizontu se naziru prijetnje velikih sila: ne samo Kine, nego i Rusije koja je na mnogo načina izbačena iz međunarodnog poretka koji ju je nastojao preurediti po zapadnom uzoru.

Kina želi zauzeti središnje mjesto

Kina je imala najveću korist od globaliziranog poretka predvođenog SAD-om. Sada želi, prema riječima predsjednika Xi Jinpinga, “zauzeti središnje mjesto”. Peking izričito traži promjenu ravnoteže snaga u Aziji i veći utjecaj Kine u međunarodnim poslovima. Ali kineski čelnici tek trebaju predstaviti alternativnu ideologiju koja privlači i druge ili daje legitimitet njihovoj težnji za dominacijom. Čak je i u njenom neposrednom susjedstvu utjecaj Kine osporavan. Velika žarišta i sigurnosne dileme, uključujući budućnost Tajvana i teritorijalne sporove s Indijom i Japanom, opterećuju Kinu. Ti su sporovi posljedica stvarnih načina na koje je Kina poremetila ravnotežu regionalne i globalne moći. Šire gledano, odlučne akcije Kine još od 2008. jasno pokazuju da Peking nastoji promijeniti globalni poredak.

Japan i Njemačka opet se naoružavaju

Ruska invazija na Ukrajinu potaknula je njemačkog kancelara Olafa Scholza da objavi kako je svijet na prekretnici. Desetljećima gospodarska sila s ograničenim političkim ambicijama, Njemačka sada preuzima snažniju regionalnu i međunarodnu ulogu nastojeći izgraditi svoju vojsku, naoružati Ukrajinu i preispitati svoje odnose s Kinom i Rusijom. Strah od napuštanja, koji je predsjedništvo Donalda Trumpa izazvalo kod američkih saveznika poput Njemačke i Japana, potaknuo je mnoge od njih da pojačaju svoje sigurnosne sposobnosti.

Japan je ponovno procijenio svoju ulogu u regiji i globalnom poretku zahvaljujući usponu Kine. Ta zemlja u tranziciji od pacifističke, neintervencionističke sile usredotočene na gospodarstvo i opterećene nasljeđem Drugog svjetskog rata preuzima vodeću ulogu u Indo-Pacifiku. Shinzo Abe, nedavno ubijeni bivši premijer, utjelovio je i omogućio ovu promjenu, koja sada uživa sve veću podršku javnosti. Javna predanost Japana načelu slobodnog i otvorenog Indo-Pacifika, Četvorki (kvadrilateralni sigurnosni dijalog, partnerstvo s Australijom, Indijom i Sjedinjenim Državama) i drugim inicijativama proizlazi iz straha od uspona Kine i SAD-a.

Indija, koja je prigrlila i imala koristi od SAD-a, ostaje nezadovoljna. Njezina potraga za stalnim mjestom u Vijeću sigurnosti UN-a najvidljiviji je primjer indijske želje da ima veću riječ u međunarodnom sustavu, razmjerno svojoj gospodarskoj i geopolitičkoj težini.

Slabije zemlje gube vjeru u poredak

Ako velike sile gaje sumnje u poredak temeljen na pravilima, slabije zemlje stalno gube vjeru u legitimnost i pravednost međunarodnog sustava. To svakako vrijedi za zemlje na globalnom jugu. One su vidjele kako UN, MMF, Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija, G-20 i druge organizacije ne reagiraju na probleme razvoja i, još više, na dužničku krizu koja muči zemlje u razvoju, a pogoršana je pandemijom covida te inflacijom. Prema MMF-u, čak 53 zemlje trenutno su u opasnosti od ozbiljne dužničke krize.

Samo u ovom stoljeću zabilježen je rekord po broju invazija, intervencija, pokušaja promjene režima i tajnih uplitanja koje su osmislile velike sile. Ruska invazija na Ukrajinu samo je najnoviji i nečuveni primjer takvog kršenja nacionalnog suvereniteta, ali mnoge zapadne sile također su bile krive za to. Ovakvo je ponašanje dovelo do toga da se mnoge zemlje u razvoju osjećaju još nesigurnije i da sumnjaju u međunarodni poredak. Povjerenje u stupove tog sustava se ruši. Prošlo je nekoliko godina otkako su ekonomske sankcije ili vojne akcije protiv određenih zemalja iznesene na odobrenje Vijeću sigurnosti UN-a ili drugim multilateralnim forumima. Umjesto toga, režimi sankcija i vojne intervencije oslanjaju se na snagu sile SAD-a i Zapada. Razdvojna priroda odnosa velikih sila učinila je međunarodne institucije sve manje učinkovitima. S obzirom na to da međunarodno pravo ne ograničava djelovanje moćnih, legitimitet tih institucija stalno je opadao. Dugo uspostavljane norme počinju se kvariti; pogledajte, na primjer, povećanu vjerojatnost širenja nuklearnog oružja u sjeveroistočnoj Aziji, gdje su japanski čelnici spremniji raspravljati o nabavi nuklearnih podmornica i povratku američkog nuklearnog oružja u regiju, piše Net.

Svijet opet postaje opasno mjesto

Neka vrsta anarhije uvlači se u međunarodne odnose – ne anarhija u strogom smislu riječi, već u smislu nepostojanja središnjeg organizacijskog principa ili hegemona. Niti jedna sila ne može diktirati uvjete trenutnog poretka, a velike sile ne prihvaćaju jasan skup načela i normi; teško je uspostaviti pravila na glavnoj cesti kada toliko zemalja “vozi” svojim putem. I riječima i djelima, Kina i Rusija danas dovode u pitanje glavne aspekte zapadnog liberalnog poretka, posebice njegove norme koje se odnose na univerzalna ljudska prava i obveze država. Pozivaju se na načelo državnog suvereniteta kao na štit da bi djelovale kako žele dok nastoje postaviti nova pravila u domenama poput cyberspacea i novih tehnologija. Ali one pritom ne nude alternativu, barem ne onu koja bi bila dovoljno privlačna drugima. Njihovo postupanje sa susjedima – u Ukrajini, Južnom kineskom moru, Istočnom kineskom moru i na indijsko-kineskoj granici – sugerira ogromno oslanjanje na čvrstu vojnu i ekonomsku moć nauštrb normi i institucija.

Najnovije vijesti