Ni Njemačka nije više što je bila: godinama je bila glas i mišić zemalja srednje i istočne Europe u EU, no napravila je tešku povijesnu grešku

Pročitajte i ovo

Njemačka nije što je bila, bar za istočne EU članice: rat u Ukrajini i proturječne reakcije službenog Berlina nagrizli su autoritet i utjecaj Njemačke u srednjoj i istočnoj Europi – navodi list Politico.

”Godinama je Njemačka bila neprikosnoveni vođa bloka unutar bloka – glas i mišić zemalja srednje i istočne Europe u EU koje su tražile od Berlina pokroviteljstvo, vodstvo i, ponekad, eksplicitne upute. Često, kada je Bruxelles trebao zavrtati ruke, Njemačka je bila ta koja je nagovarala Poljsku, Mađarsku ili druge da prihvate stvari”, piše Politico, navodeći kako je “niz nedavnih događaja” promijenio tu situaciju i narušio njemački ugled.

”To uključuje i lanjski odlazak u mirovinu dugogodišnje kancelarke Angele Merkel, formiranje kompleksnije trostranačke vladajuće koalicije u Berlinu, a posebno niz političkih pogrešnih koraka i nedosljednih poruka povezanih s ruskom politikom i ratom u Ukrajini”, stoji u članku.

Kao primjer urušavanja njemačkog utjecaja Politico ističe ovotjednu borbu čelnika EU država i vlada da postignu sporazum o embargu na rusku naftu i prevladaju protivljenje mađarskog premijera Viktora Orbana.

”U prošlosti, kad je Orban postavljao prepreke EU prijedlozima, Merkel je često bila pozivana da ga urazumi. No sada je glavna uloga prepuštena predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu i francuskom predsjedavanju Vijećem EU-a, čiji je kompromis Mađarska na kraju prihvatila. Merkeličin nasljednik Olaf Scholz nije imao ključnu ulogu”, navodi list.

Izgubljena politika

Politico ističe kako je Putinova agresija na Ukrajinu samo dodatno potvrdila državama istočne Europe da je Njemačka “napravila tešku povijesnu grešku stavljajući ekonomske interese ispred obuzdavanja i izolacije ratnohuškačkog diktatora”. Time se izražava aktualni stav EU elita da su za sve krivi Angela Merkel i njena Ostpolitik (Istočna politika), jer je bila “premekana” prema Putinu, te je dovela Europu u energetsku ovisnost o Moskvi.

”Ostpolitik je sada Lostpolitik (izgubljena politika)”, zaključuje list.

No, Ostpolitik nije izum Angele Merkel. Tu je politiku još 1969. započeo tadašnji SPD-ov kancelar Willy Brandt, kroz normalizaciju odnosa Zapadne Njemačke s komunističkim DDR-om i istočnom Europom, a ona se provodila pod geslom “promjena kroz približavanje”. Tu su politiku nastavili svi njemački kancelari – čak i nakon raspada SSSR-a i ujedinjenja Njemačke – pa tako i Merkel.

Ako bivšoj kancelarki treba nešto zamjeriti u vezi njene “Istočne politike”, onda se mora reći da nije dovoljno pritiskala vlasti u Kijevu da provedu Minske sporazume, čiji je i Njemačka bila jamac. Imala je sedam godina vremena i morala je više utjecati na Kijev. Ti su sporazumi mogli spriječiti rat, pa joj ostaje na dušu što nije iskoristila svoj autoritet i utjecaj kako bi se oni proveli.

Politico navodi i da se pad njemačkog utjecaja već nazirao zadnjih godina Merkeličina 16-godišnjeg mandata, ali je postao vidljiv prošlog lipnja, kad su ona i francuski predsjednik Emmanuel Macron predložili održavanje EU samita s Putinom, nakon što je samit s ruskim čelnikom održao predsjednik SAD-a Joe Biden. No to su odbile Poljska i tri baltičke zemlje (Litva, Latvija i Estonija), pa od Merkeličine ideje nije bilo ništa.

Iz ovog dijela Politicova članka vidimo koje su europske snage pokušavale naći mirno rješenje kako ne bi došlo do rata, a koje su to odbijale. Povijesna rusofobija europskog istoka prevladala je nad njemačko-francuskim pragmatizmom i do samita s Putinom – koji je možda mogao relaksirati stvari i dovesti do realizacije Minskih sporazuma – nije došlo. Posljedice gledamo i živimo, prenosi Slobodna.

Zapravo nije toliki problem što Njemačka gubi utjecaj u centralnoj i istočnoj Europi. Veći problem je što bi čitava Europa mogla izgubiti utjecaj u svijetu – jer bi je sankcijski raskid s jeftinim ruskim energentima mogao učiniti ekonomski nekonkurentnom u odnosu na rivalske zemlje i blokove koji će energiju i dalje uvoziti iz Rusije – pa dugoročno neće moći pomoći ni sama sebi, kamoli Ukrajini.

’Perverzan efekt sankcija’

O tome piše i urednik ekonomske rubrike britanskog Guardiana Larry Elliot, koji ističe da sankcije nisu uspjele. Autor navodi da je “rublja ostala jaka” i da je “Putin izbjegao financijsku krizu”, jer su “sankcije imale perverzan efekt povećanja cijene ruske nafte i plina te znatnog jačanja ruske trgovinske bilance”, što je Moskvi čak “olakšalo financiranje rata”.

S druge strane, piše Elliot, zapadne su ekonomije “već usporile ili stale”, te se suočavaju “s rastućom inflacijom”, dok centralne banke najavljuju “podizanje kamata”, a nezaposlenost će “rasti”.

”Kremlj misli da je ruski prag ekonomske boli viši od zapadnog i vjerojatno je u pravu”, upozorava urednik Guardiana.

A tada, ako čitava Europa zaista postane poluperiferija globalne ekonomije, bit će svejedno tko među tom novopečenom sirotinjom ima veći ili manji utjecaj na druge dijelove nekad moćnog kontinenta.

Najnovije vijesti